Umesto Vaskrsenja, umesto preumnjenja – mi opet srljamo u propast!

Umesto Vaskrsenja, umesto preumnjenja – mi opet srljamo u propast!


U crkvi Svetih apostola Vartolomeja i Varnave u Velikoj Plani služen je Akatist pred ikonom i moštima Svetih Jasenovačkih mučenika.

Obraćajući se prisutnima, u emotivnoj besedi otac Predrag je podsetio da je ovaj Akatist dogovoren pre mesec dana, a da se ispostavilo da ga dajemo baš na dan kada smo saznali da je mala Danka, dvogodišnja devojčica iz Bora koja je nestala 26. marta – ubijena.

„Tuga koju svi osećamo zbog odlaska jednog života sa ovog sveta je velika. Veliki je poraz naš u zemlji. Sada – kada se prisetimo Jasenovca i sve dece tamo ubijene, i svih majki koje su gledale ta strašna mučenja svoje dece i priželjkivale svoju smrt, da sa njima odu iz ovakvog sveta kakvog smo mi kreirali. Ubijeni rukama, noževima, maljevima, zimom, radom, ostavljani da se „sunčaju“, da gledaju u sunce i da tako oslepe, dok su majke gledale šta im se sa decom radi. Od gladi, od žeđi, u ogromnim brojevima ubijani na najsvirepiji i na najteži način…

Ovaj svet smo, braćo i sestre, otpadništvom od Boga napravili od raja paklom. Zlo smo posejali u ovaj svet i ništa drugo ne možemo da žanjemo osim takvih teških plodova.

Kada pogledamo iz perspektive nas ljudi na sve ove zločine, i sva ova stanja koja se dešavaju u svetu a i kod nas, ovde u ovoj našoj zemlji, shvatamo da je veoma teško, jadno, neutešno i očajno mesto ovaj naš život i ova naša zemlja. I ne možemo ništa  drugo nego da plačemo. Ne možemo ništa drugo nego da priželjkujemo bledu kopiju te neke pravde koju mi imamo na zemlji. Ne možemo ništa drugo nego da priželjkujemo osudu zločincima. I tako opet i opet iznova, umesto Vaskrsenja, umesto preumnjenja, umesto promene – mi opet srljamo u propast, uzimajući na sebe ulogu Boga, Sudije svih.“

Ukazujući da moramo da znamo ono što je i u Akatistu Svetim mučenicima opisano, da taj jedan svirepi način jeste bio način Vaskrsenja, otac je nastavio:

„Vidite, mi se danas nalazimo u Četrdesetnici Svetoj, strašnoj. Ja u rukama držim Krst. Na tom Krstu je raspet Gospod Isus Hristos. On, koji je stvorio ovaj svet, Sebe je prvo zaključao devet meseci u utrobu majke. Onda je kao mali učio i sa ocem pravio stolove i stolice Jevrejima, od dasaka, sa lošim oruđem. Onda je propovedao tri godine, isceljivao, vaskrsavao, lečio, i za to bio zatvaran, bio šiban, bio pljuvan. Oni koji su Mu najbliži bili ostavili su Ga. Razapeli su Ga, stavili Mu venac od trnja na glavu. Mučili Ga i ubili Ga. To je naš Bog. To je golgota Njegova, i naš narod prati tu golgotu – stopu po stopu.“

Vrativši se stradanjima u Jasenovcu, trenutku kad su demoni bili na zemlji naslađujući se onima koje će mučiti u večnosti, dok su se anđeli razleteli po nebu skupljajući duše i vodeći ih, širom otvorenih dveri, u Carstvo nebesko, ponovo skupljene porodice, ponovo skupljene roditelje, decu, otac Predrag je postavio i pitanje žrtava:

„Vidite kako smo mi ljudi jadni kad pričamo o broju… Koliko je bilo žrtava? A ko to zna? Ko to može ikad znati sem Gospoda? Žrtava je bilo na desetine miliona. Evo, za jednom devojčicom plače cela nacija. I svi tugujemo. Zar kad jedan strada, ne strada cela porodica?! Svi plačemo nad zlobom ljudskom i nesposobnošću da se to prevaziđe.

Zato, braćo i sestre, postoji i pakao. I tamo će neko svojom slobodnom voljom i izborom otići. I ovo mesto, kao što sam rekao, zaista bi bilo mesto tuge, očaja i plača da nema Vaskrsenja.

Pričajući sa ljudima, rekli su da treba da govorimo o Jasenovcu.

„Pa zar to ne kopa rane, ponovo otvara rane, stvara bes?“, pitao sam.

„Ne, to isceljuje.“

„Kako isceljuje?“

„Veliki petak može li isceljivati? Može. Kada znamo da za njim sledi Vaskrsenje, i sledi nedelja.“

Ovaj svet nije ništa, braćo i sestre, do jedna velika golgota, na kojoj svako bira svoju ulogu: neko će uzeti krst svoj i poći za Gospodom, tako rekao i On, a neko će biti onaj koji će drugima stavljati krstove i koji će ih zakivati. Svako bira svoje uloge i životu“, istakao je i ovom prilikom otac.

„Vaskrsenje je naš put, to je naša radost. I zato je Jasenovac večno mesto Vaskrsenja. I poraz neprijateljima. I pokaz, ikona svima onima koji hoće da ubiju druge ljude – da znaju da ne mogu ubiti čoveka, da ne mogu  ubiti dušu, šta god radili. Jer mi smo zajedno Carstvo nebesko. A to znamo svi mi koji smo izgubili svoje najmilije. Ili ćemo tek saznati.

Neka nas Gospod molitvama naših Mučenika, pa eto, od danas i ove male Danke koja se ubraja u njih noseći taj venac mučenički sa sobom u Carstvo nebesko, pomiluje, neka ugasi u nama sve strahove, neka ugasi u nama sve besove, neka znamo da je pravda Božija, da je osveta Božija, a da na nama treba da bude da idemo putem golgote i putem Krsta u Vaskrsenje Njegovo“, kazao je otac Predrag.

Mošti Svetih mučenika otac je na dar dobio od Vladike pakračko-slavonskog Jovana kada je prvog dana januara ove godine služio Liturgiju u Jasenovcu.

„Blagoslov Vladike je da svaki sveštenik koji dođe da odsluži Liturgiju, da li sa svojim narodom ili sam, dobiće mošti koje može odneti u svoj hram. I on se moli Bogu, pa eto i ja nedostojan mu pomažem u toj misiji, da Srbi ne zaborave Jasenovac. Ne tako što će da pišu po društvenim mrežema i da isteruju pravdu, nego tako što će otići tamo na Liturgiju. Tako što će se pričestiti, tako što će pogledati taj svetionik tamo i posvedočiti teškom bolu, stradanju – ali i Vaskrsenju. I tako što ćemo projaviti to i poručiti svim neprijateljima, prevashodno Božijim, a onda i čovečanstva, da je Vaskrsenje jače od smrti“, rekao je otac Predrag, podsetivši na reči apostola Pavla: „Smrti gde ti je pobeda, paklu gde ti je žalac?“, i završivši svoju besedu rečima:

„Hristos vaskrse, braćo i sestre!“



Source link

Share this post

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


Click to access the login or register cheese
Currency
RSD Srpski dinar
EUR Euro
x  Powerful Protection for WordPress, from Shield Security
This Site Is Protected By
ShieldPRO