Okupljeni u radosti Gospodara! – Otac Predrag
Veličanstven doček priređen je ocu Predragu u Bijelom Polju, gde je u organizaciji tamošnje Crkvene opštine i Kola srpskih sestara „Sveta Petka“, a po blagoslovu Njegovog Preosveštenstva Episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija, na praznik Svetih otaca prvih šest Vaseljenskih sabora, Svetih mučenika Kirika i Julite, Svetog Vladimira Kijevskog i Svetih mučenika veličkih i gornjopolimskih, načalstvovao Svetom Liturgijom uz sasluženje protojereja Rada Radovića i jereja Milosava Jovanovića.
„Braćo i sestre, dobrodošli u radost Gospodara vašega, u ovaj mali portal kada je danas Carstvo nebesko prisutno ovde na zemlji, kada će blagodat Duha Svetoga orositi svaku dušu i na trenutak ovome vremenu pokazati realnost budućeg Carstva, kada ćemo na trenutak, koliko traje ova naša Liturgija, biti pošteđeni svake muke, zaboraviti sve svoje životne probleme i prepustiti se Carstvu nebeskom“, obratio se otac Predrag na početku svoje besede na Liturgiji vernom narodu koji je ispunio hram i portu crkve Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Nikoljcu, i nastavio:
„Da bi sveštenik mogao Darove da proiznosi, on podigne ruke svoje i kaže: Mi koji heruvime tajanstveno izobražavamo i životvornoj Trojici Trisvetu pesmu pevamo, svaku sada životnu brigu ostavimo, jer u Carstvu nebeskom nema brige, nema bolesti, nema patnje, nema rastanka, nema smrti, nema gordosti, nema grešnosti, nema finansijskih problema, nema bračnih problema.
U Carstvu nebeskom svi smo zajedno sa Gospodom, i kaže ovde Gospod, u ovom Pismu ostavljenom nama, da budu u radosti, da budu jedno kao i mi. To je molitva kojom se Gospod za nas molio“, kazao je otac Predrag, pojašnjavajući da je na nama, kao deci Božijoj, da se, gazeći kroz ovaj život, nailazeći na prepreke koje Gospod postavlja ispred nas, a zarad nas i našeg uspinjanja ka Njemu, ne olenjimo, već da pokažemo ljubav prema Njemu, pa makar i tim malim podvizima, i da bi hodajući ka Njemu i ne zaustavljajući se, osnaženi Duhom Svetim, pokazali da smo sinovi i kćeri Carstva Njegovog.
On je istakao da čovek kroz celi svoj život sumnja, prihvatajući pomisli od đavola, poput onih da li je Bog zaista tu, gde je, što nam se ne javi…
„Čitajući žitija svetih pomuti nam se srce naše, kako se njima javljao Bog, a kada se kome javio danas, zašto nema danas toliko čuda… Pa onda čujemo za neko čudo, pa brže bolje opet u crkvu, evo ga to čudo! Pa onda neko kaže da nije to čudo, to je nauka, to tako treba da bude, to se tako dešava – pa opet se srce pomuti. Pa od toliko vera, baš naš Bog da je pravi… I tako kroz celi život hodajući sumnjamo. Ali nije važno. Važno je da hodimo ka Njemu i da nas ta sumnja ne pomete“, kazao je otac Predrag.
Ukazujući na značaj borbe protiv pomisli koje nam nameće đavo, u nastavku besede podsetio je na Jevanđelje kada je Gospod došao kod besomučnika u kojima je bio legion demona, a oni su bez sumnje ispovedili i potvrdili postojanje Boga.
„Đavo ne sumnja, on zna da je On Sin Božiji. Demonske sile Ga oslovljavaju pravim imenom jednoglasno, kao u horu: ‘Sine Božiji, zašto si došao ovamo pre vremena da nas mučiš?!’, potvrđujući da je On Sin Božji. A mi, rod Njegov, namenjen za večnost, sumnjamo.
Ali đavo u svom znanju i svojoj nesumnji ne ide ka Njemu, beži od Njega, ne voli Ga, a mi u svojoj sumnji prtimo put svoj ka Njemu. I u tome je podvig vere naše, jer kada bismo Ga videli, vera nam ništa značila ne bi, onda znamo da On postoji. A Gospod se svima nama koji sumnjamo obratio kao nevernim Tomama rečima: Blago onome ko Me ne vide a nije posumnjao, i poverovao je.“
Navodeći da demonske sile, koje su sa nama u našem životu, u ovome svetu rade svoj posao preko slabih ljudi, pokušavajući da tako poljuljaju našu veru, otac je rekao da i u ovom Jevanđelju vidimo šta su oni činili kada su molili Boga kao Oca svoga: da im dozvoli da uđu u svinje.
„Znači, bez Božije dozvole ne mogu ući ni u svinje, a kamoli u čoveka. Bez Božije dozvole ništa ne mogu učiniti. I svako iskušenje koje nam oni daju – daju nam zato što je to Bog dozvolio. A kada je Bog dozvolio, onda trpi! Pazite, On, kao Otac i tih jadnih palih anđela, kao i nas ljudi, odgovara na molitvu njihovu, i kaže: ‘Idite.’ I oni, ušavši u svinje, pobiše svinje tako što su ih bacili sa strmeni u jezero. Demon kada dođe on je došao da ubije, i on se u pakao ne može, ne sme vratiti prazan. On mora sa sobom poneti žrtvu, inače će dole strahote trpeti, velike kazne i batine, kako mi je jedan rekao: ‘Ti ne znaš šta će oni meni da rade!’
I Gospod pokazuje da više voli i te pale anđele nego svinje i pokazuje koliko su mu preči, koliko je velika ljubav prema nama ljudima, palim i potencijalno palim i onima koji se mogu spasiti i onima kojima spasenja nema. Njegovo srce je najveće, Njegova ljubav je najveća, i najveća bol koju može da oseti Bog jeste kada vidi ljude razdvojene, kada ih vidi da nisu jedno. A najveću radost Bog oseća upravo u ovakvim trenucima, kada vidi da u ime Njegovo postajemo jedno, da postajemo braća i sestre.
Pa kaže meni jedan čovek: ‘Oče, ja sam jedinac.’ Pa zašto si jedinac?, pitam. ‘Pa zato što mi majka nije rodila brata.’ Ako ti ga nije rodila majka, rodila ti ga je komšinica, rodila ti ga je sugrađanka, rodio ti ga je neko. Zašto si jedinac, zar ti je brat samo onaj koga majka rodi? I pas i zmija rađaju, ali Duhom Svetim se rađaju samo sinovi i kćeri Carstva nebeskog. Pogledajte koliko ja braće i sestara imam od danas ovde, pogledajte vi koliko braće i sestara imate ovde, a ko će onda na nas”, rekao je otac, i nastavio:
„Ni lavovi kad dođu pred krdo, kako će ga rasterati? Pokušavaju, blefiraju, napadaju, ako krdo ostane kao jedno, džaba im zubi i kandže, strategija i taktika, sve to pada u vodu. Jedan koji ide pred nama jeste Gospod Isus Hristos sa svim svojim Svetima koji su nas za života vodili u likovima Episkopa, sveštenika, duhovnika, pravednika, pokajnika, pa i po smrti njihovoj svojim netruležnim moštima, kojima neka je slava i milost“, rekao je otac Predrag, završivši svoju besedu sa: “Hristos vaskrse!“
Nakon Liturgije usledilo je predavanje na temu: „Hrabrost je ispovedanje vere“, odgovarao je otac i na postavljena pitanja , a višesatno sabranje završeno je potpisivanjem „Misionarskog denevnika“, za koji je i ovde pokazano veliko interesovanje.
Ostavite odgovor