Nije lako ljudima da me prate…
Mnogi žele, ali nemaju snage. Ko i priđe bliže iskušenja će ga pržiti, i mnogi odustanu. Zato mnogi stanu izdaleka i gledaju sa sigurnije distance. Samo onaj ko je bio blizu ili bar pokušao, zna o čemu pričam.
Jelica je od početka sa mnom. Ona je heroj iz pozadine koja je kao i ja izabrala da život da za ovu misiju. Iskušenja koja su se nadvila na nju uopšte nisu mala i bezazlena. Dovoljno je da vam kažem da se suočila sa rakom i velikim zdravstvenim problemima. Pretekla je i to, Bogu hvala, da bi i dalje nastavili da se borimo i da ostavimo nešto generacijama koje dolaze.
Ne znaju ljudi količinu iskušenja koja se navaljuju na naša nejaka pleća, ali na kraju dana znamo da je Bog sa nama i da nas On krpi i da ovo što radimo nije u naše ime već Njegovo. Vrlo brzo nas neće biti, a ova duhovna kula ostaće novim nadolazećim generacijama. Deci naše dece…
Jelica je divna osoba. Začuđujuće slaba i mlitava, a u isto vreme hrabra i prkosna. Dokaz da nas ne definišu naši problemi i vaspitanje već da sazrimo kad shvatimo da možemo doprineti ovom svetu uprkos svemu.
Da, nije lako. Ali nismo ovde da nam bude lako, već da sebe pobedimo. Stara latinska izreka kaže: „fortis est qui se vinsit“ – hrabar je onaj koji pobedi sebe.
Nije ni čudo da smo prvi video snimili baš na Vlasini odakle je Jelica. Tamo daleko u bukovoj šumi Vlasine počinje naša misija. Kasnije nas je pratila kada smo pešačili za Ostrog deleći krst naš kao i napade nečastivog.
Jelice, sestro moja, hvala ti što si uz mene i što deliš i dalje krst koji više nije moj nego naš. Neka ti Gospod da snage da sve izdržiš i da izguramo do kraja ovo što je Bog pred nas stavio.
Srećan ti rođendan….
Ostavite odgovor