Držati život u rukama! – Otac Predrag
Kako čovek da bude isti kad se, držeći tuđi život u svojim rukama, obogotvori odgovornošću života?! A kako da ne bude isti kad je takav od veka do tada?
Može samo da se promeni ako se i on rodi od deteta pa čovek postane. Kad nastupi zrelost odgovornosti i potreba iskonska da zakrili nedužno i nemoćno, tek onda počinje da shvata svoju ulogu ali i drugačije Boga gleda u brk.
Shvatajući koga držim, shvatam ko sam ja. Onaj koji mora biti na nivou zadatka: “da ovo stvorenje koje u rukama držim podignem jer je samo nemoćno i zavisi od mene!” A kad shvatim ko sam onda se polako odvija preda mnom figura Boga kao brižnog Oca, pa se drugačije vidimo i razgovaramo.
Nemoćni smo i mi pred Njim. Kmečimo i plačemo da nam se da porcija nasušnog hleba, a On daje a da toga svesni nismo kao što ni ova beba nije. Čim si živ, čoveče, znači da te neko životom hrani, a veruj mi da nije obavezan, već to radi zato što te voli!
Toga budi svestan i svaki ćeš dan koračati zahvalan, a kad si blagodaran onda si i srećan!
Ostavite odgovor