Da vam objasnim… – Otac Predrag

Da vam objasnim… – Otac Predrag


U crkvi i u majstorskoj radionici se najviše osećam kao u svojoj kući…

Moj otac je bio majstor. I to veoma vešt u prstima i u umu. Od malena sam najviše voleo da budem u njegovoj blizini kad popravlja aute, traktore ili kamione. Uvek sam ga čekao pored fiće i isčekivao da mi kaže da smem sa njim na teren. Kada bi me odbio bilo bi mi krivo, ali nisam plakao, nego sam u radionici pomagao da bi ga odobrovoljio da me povede sa sobom.

Bilo mi je fascinantno to gde on ide i kako priča sa ljudima. Ne mali broj puta smo ostajali do kasno. Popravlja se traktor nekog lovca, pa onda uz meze i rakiju krenu priče. A ja očiju širom otvorenih. Od malena sam bio sakupljač priča. Volim to i danas.

A moj otac iskustva na pretek upravo iz tog odnosa sa ljudima. Voleo je ljude i druženja sa njima. Često je zapostavljao nas zbog drugih. Verovatno kroz njega sam i ja zavoleo narod, sela i razgovore… Sad bi moja majka navela moje nestašluke zbog kojih me i nije vodio sa sobom. Ali pošto moja majka nema pravo glasa ovde, ja sam spašen. No eto, mene radi, reći ću vam jedan:

Moj tata je u selu kod nekih domaćina popravljao traktor, a ja sam jurio po domaćinstvu. I u jednom trenutku začu se velika buka. Kad su došli, imali su šta da vide: Ja otvorio koš i sav kukuruz ispao iz njega. I to okrunjen. A ja na vrhu gomile bacam kukuruz i vičem: „Vidi tata, pada sneg!“ Tata već skida kaiš, a domaćini me brane… „Pa nemoj Dule, dete je…“ A da je njihovo dete to uradilo, dobre bi batine popilo. Hahaha… Jadni ljudi.

Kad mi kaže učiteljica da je Pavle bio nemiran, a tata mu sveštenik, setim se kakav sam ja bio, pa mi bude lakše. No, da se vratimo na temu…

Radio sam sa tatom i dodavao sam mu alat. Kad ne može da priđe nekom delu da ga skine moje male ruke bi prilazile i odvijale. Jednom mi je dao da skidam alnaser na „tamiću“. Oni koji se razumeju znaju koliko je teško doći do njega i koliko je nepristupačan. No on meni to dade i ode u kafanu sa ljudima. Pitaju ga ljudi šta ima novo, a on kaže da je meni dao da skidam alnaser dok on popije pivo. Napadoše ga ljudi u kafani: „Zašto mučiš dete, bre?!“ Napadoše ga svi i stadoše u moju odbranu. A on kaže: „Nema veze, ja ću kad dođem.“

I u jednom trenutku ulazim ja u kafanu sav mastan po licu i rukama od ulja i stavljam alnaser na sto i kažem: „Konobar, daj mi jedan sok!“ Skoči cela kafana da viče od sreće i da aplaudiraju. Mislim da je moj tata tad bio najponosniji na svog sina što je istrajao do kraja…

Njega više nema. Otišao je Bogu na istinu. Ali miris prerađenog ulja, nafte i alata me uvek vrate u to vreme kada bi moj otac ležao u prašini, znojav, dok pokušava da odvije zapeklu maticu. To kapljanje znoja sa njegovog čela nikad neću zaboraviti…

Kad ste vi brisali znoj sa čela i obrva poslednji put trudeći se za neki fizički posao? Kad god sam u voćnjaku u radu ili u dvorištu i u znoju radim setim se svog oca i njegovih crnih ruku. Crne, al poštene. Poštene, da poštenije nisam video. Ali uz crne ruke ide i bela kosa. Uz znojavo čelo idu i bore. Od svih reči u životu to me je najviše naučilo životu!

Neka su blagosloveni svi majstori ovog sveta u svojim malim i velikim radionicama. A vi roditelji zapamtite da vas deca gledaju i uče i što ne kažete.

I takooo… Ovaj fića je za mene mnogo više od pukog vozila. On je moja veza sa mojim detinjstvom i pokojnim ocem.

Zato se ne sablažnjavajte što ja izbacim poneku sliku fiće govoreći u srcu vašem da „sveštenik treba da priča o duhovnosti, a ne o kolima!“ Sveštenik treba da priča iz dubine svog srca o čemu god da priča. Ko to ne razume, neka ide dalje. Ali dalje u život bez srca neće moći!



Source link

Share this post

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


Click to access the login or register cheese
Currency
RSD Srpski dinar
EUR Euro
x  Powerful Protection for WordPress, from Shield Security
This Site Is Protected By
ShieldPRO