Da li treba slaviti rođendan?

Da li treba slaviti rođendan?


Na internetu se mogu pronaći razna mišljenja starijih i savremenih duhovnika, monaha, veroučitelja i teologa kad je u pitanju ova tema. Uglavnom su mišljenja da se rođendan ne treba slaviti i to povezuju sa tim da je na rođendanu cara Iroda Sveti Jovan Krstitelj izgubio glavu, te eto, nekako povezavši to sa rođenjem sebe ili svoje dece, ni mi ne trebamo slaviti rođendan. Drugi su pak mišljenja, a i u praksi kroz istoriju je to živelo, da se slavi imendan. Dan kada si  rođen i po tom svetitelju dobio ime, onda slaviš taj dan i tog svetitelja kao tvoj imendan.

Međutim savremen život nas je i imenima odaljio od svetitelja u kalendaru. Danas se deca zovu svakojako, a to najmanje ima veze sa nekim svetiteljem. Osim toga, imendan je više monaška praksa koja je pokušala zaživeti u mirjanstvu, bar kod nas, bezuspešno. Kada se neko postriže i postane monah njemu se daruje ime po nekom od svetitelja, i tako monah može da slavi imendan.

Dakle, šta raditi?

U hrišćanstvu slavljenje bilo čega vezuje se prvo za slavljenje Boga, pa onda i čoveka kao Njegove konačne kreacije u našem svetu. Rođenje života je tajna nad tajnama. Ni sami nismo svesni kakvo se to čudo dešava prilikom začeća.

Današnja nauka je 2016. godine na Severo-zapadnom univerzitetu uspela uz pomoć posebnih instrumenata da snimi trenutak začeća u jajnoj ćeliji i pri tom trenutku zabeleži trenutni sjaj i svetlost nakon koje to više nije parče mesa već i duša živa oko koje se stvara fizičko telo. To je samo tren, sličan eksploziji i paljenju malog sunca, treptaj stvaranja života, a to je rekao i Jovan u prvom poglavlju, da je „On svetlo svakom čoveku koji dolazi na svet“, a tad i u to vreme nisu imali laboratorije da to dokažu.

Dakle, stvaranje i rađanje života je direktna reč Boga u ovom svetu i prva zapovest data čoveku: “Rađajte se i množite i napunite svet.“

Drugo, stvaranje života je Božija delatnost i Njegov blagoslov. A od samog početka čoveka na zemlji đavo se trudi da čoveka obori, i da se čovek više ne rađa. Borba dobra i zla u ovome svetu se prvo vodi oko rođenja deteta. Setite se kada se Hristos rodio da je Irod pobio na desetine hiljada dece tražeći Njega. Ti Vitlejemski mučenici su bili prvi mučenici Hrista radi. Kroz ratove ili sebičnosti đavo je kroz istoriju pokušavao da smanji ili iskoreni rađanje čoveka, i to prvo udarajući na brak.

Kad je brak u pitanju, znajmo da je Bog kažnjavao ljudski rod kada je došlo do izvitoperenosti braka.

Prvo je đavo kroz zmiju izbacio Boga iz braka Adama i Eve kroz neposlušnost. Kazna za to se zna… Onda u vreme Noja velmože su zahtevali pravo prve bračne noći sa mladom pre stupanja u brak i zbog toga je Bog pustio potop. Prvo Hristovo čudo bilo je na svadbi u Kani Galilejskoj kada je Gospod vodu pretvorio u vino, kada je domaćinima nestalo vina. Tako je pokazao da je brak častan i blagosloven. Zamislite da je Gospod na svadbi, gde je bio sa majkom i apostolima, dao još vina da se domaćin ne bi obrukao i da bi se veselili ljudi. Neko bi rekao da će Hristos ustati i početi da vređa i tera kući, govoreći da im je dosta bilo vina i da su pijanice, ali ne…

A u ovo vreme đavo je uspeo više nego ikad da pobije dece i to bez mača i ispaljenog metka. Kod nas u Srbiji od devedesete do danas obavljeno je oko dvadeset miliona abortusa! Eto koliko smo mi đavoliki i njemu poslušni. Kroz razne vakcine, hormonsku i gmo hranu ljudi danas postaju sterilni. Kroz medijsku propagandu guraju se priče o gordosti i samoljublju: dovoljan  si sam sebi, šta će ti neko drugi, budi sam svoj, itd. Onda su pse i mačke stavili ispred dece i braka, i na kraju istopolnost proglasili normalnim.

Verujte mi kad vam kažem da će u današnjem vremenu biti veliki pred Bogom oni koji budu svoj brak do kraja proneli i koji budu decu imali. Mnogo je iskušenja i propagande satanizma koji se više ne krije već javno defiluje pred svima. Treba izdržati, a Gospod baš o tom našem vremenu govori kad kaže da će se spasiti onaj koji izdrži do kraja.

Nisam siguran da ti današnji duhovnici znaju koliko je teško i održati samu trudnoću danas? Moja supruga je sa velikom mukom i direktnom Božijom intervencijom donela na svet troje dece i to više boraveći po bolnicama nego kod kuće. Nekada su žene radile do devetog meseca i porađale se na njivi, a danas je to samo legenda. Takođe je, zbog navedenih razloga, izuzetno raširen sterilitet i mladi jako teško dolaze do potomstva. Mnogi idu na veštačku oplodnju, gde opet neki nedovoljno upućeni duhovnici govore da nije blagosloveno.

Sam Patrijarh Pavle je svom svešteniku i sekretaru i njegovoj supruzi blagoslovio odlazak na veštačku oplodnju sa naznakom da se oplodi samo onoliko ćelija koliko će se upotrebiti. Da se oplođenje ćelije ne smeju prodavati ili uništavati.

Dakle, savremenom čoveku je izuzetno teško da dođe do potomstva.

I na kraju, da vidimo da li u hrišćanstvu postoji primer gde se slavi neki rođendan. Naravno da postoji. Prvo rođenje Hristovo, pa Bogorodice, pa Jovana krstitelja.. Kod Jovana Krstitelja imamo i slavljenje začeća, gde je anđeo intervenisao čudom. Dakle, ako nam oni nisu uzori, ja ne znam ko je?

Ah, zamalo da zaboravim: kad se dete rodi, pa ljubav koja nastane između majke i deteta, ne postoji ništa svetije od te ljubavi na zemlji. Zato i Sveti Vladika Nikolaj kaže da nas samo Bog voli više nego majka, a Sveti Pajsije Svetogorac kaže da je majka najjači čovek na svetu.

Uzevši sve ovo u obzir dolazim do zaključka da se rađanje života kao blagoslova Božijeg itekako treba slaviti. Svako rađanje je šamar paklu i radost nebu. Posle rođenja deteta roditelji idu u crkvu da sveštenik očita molitvu za osvećenje vode i znamenuje dete, tj. da mu ime koje ostaje na detetu do dana krštenja. Tom vodom se novorođenče kupa narednih 40 dana, što je priprema za krštenje, i posle toga se dete krštava. No, to je druga tema…

Kako treba slaviti rođendan?

E, tu nam Irodov rođendan treba biti pred očima. Da na rođendan deteta svi odemo u crkvu i zahvalimo se Bogu. Da se pričestimo ako ima Liturgija tog dana, a samo slavlje obaviti deljenjem hrane sa najbližima kako mi to i radimo. Dakle, na rođendan ne treba slaviti stomak već Gospoda, što ne znavi da ne trebamo jesti i veseliti se. Ako ne slavimo rađanje života i dolazak još jedne  ličnosti na svet, šta ćemo slaviti?

Kod budista je u kulturi da se rođenje ne samo ne slavi, već se sažaljeva. Po izvornom budizmu život je zlo i treba ga prekinuti jer je neprekidni krug rađanja i nedostižnost nirvane koja je u prevodu “ništavilo”. U toj religiji ne slave rođendan. Možda sad i slave, jer se izvorni budizam dosta promenio pod uticajem hrišćanstva. No, mi nismo budisti.

Najsrećniji dan mog života bilo je rađanje moje dece i saopštavanje da su žena i bebe dobro i zdravo. To je dan kad suze kreću same, pogled ide u nebesa a usta sama govore: “Hvala ti Bože!“ Ako to ne slavimo, ne znam šta onda treba da slavimo. Ako to nije velika milost Božija, ne znam šta je. Kako kaže i naš veliki ava Justin Popović: “Rađanje dece je znak da Bog i dalje veruje u čoveka.”



Source link

Share this post

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


Click to access the login or register cheese
Currency
RSD Srpski dinar
EUR Euro
x  Powerful Protection for WordPress, from Shield Security
This Site Is Protected By
ShieldPRO