Blagoslovena noć… – Otac Predrag
I eto, tamo negde daleko, daleko od sveta na Svetoj zemlji Srbinovoj gde jedna lastavica svi gnezdo svoje, u jednoj tihoj jesenjoj noći dođe jedan anđeo. U muku mučnine, u neočekivanju očekivanog, jedna barka po imenu majka rodi od sebe blagosloveno od Boga i nadenu mu ime Luka. Tako gore na Kosovu, gde život gorči muka, dade Bog da se rodi Luka…
A negde dole, u prizemlju svesti, gde ljudi svađom i strahovima rađaju snove, mir nikako da dođe, nemir nikako da stane.
Eeehh, sećam se kad se rodila lastavica sestra njegova, pre malo vremena. A za njom još jedna srpska glava iz majke poniče.
Oh, pitam se: Da li znaš gde si se rodila glavo srpska? Da li znaš gde te je otac majčinim rođenjem posadio? Da li znaš da si se, ovaplotivši se, ukorenio u nebesima?
Ne mogu te lagati, malo čedo. Nećeš imati mira od nemira neljudskoga. Nećeš slobodno bosonog po livadama ići, već ćeš stalno u gomili oca i mater tražiti kao i slavni preci tvoji. Ispisaćeš tabane pravdom, istinom i verom kao i slavni preci tvoji. Znaćeš šta nije dato nečoveku da zna, kao i slavnim precima tvojim. Jer si ti taj koji nije došao u nepoznato već u poznati mrak, i sa sobom si doneo časno ime svoje koje je pre tebe nosio jedan od prijatelja Božijih kojeg danas proslavljamo. Lečio, vaspitavao i pobeđivao, maslinom se rodio za večnost.
E, bebo mila srpska. Dobro nam došao da nam rane izvidaš. A ko to može bolje nego ti?
Zna Bog da tako mora. I u pustinji gde se trpi žedan, da se rodi ponekad pojedan.
Hvala ti Gospode što i dalje seješ seme i što se i dalje rađaju junaci u Staroj Srbiji. Da Bog da je novom naprave…
Živela Srbija! Živela vera naša pravoslavna! Živeo tek rođeni Luka na našem Kosovu i Metohiji!
Ostavite odgovor