Ponosim se vama, dragi moji…
Ponosim se vama koji ste prvi put krenuli na Liturgiju.
Ponosim se vama koji ste se prvi put Pričestili.
Ponosim se vama koji ste prvi put postili koliko i kako god.
Ponosim se vama koji ste se suočili sa svojim slabostima, navikama i porivima i nešto promenili.
Ponosim se vama koji ste oprostili.
Ponosim se vama koji ste se prvi put ispovedili.
Ponosim se vama koji ste učinili dobro delo, reč ili pomisao prema drugome
Ponosim se vama koji ste se zauzeli za sebe, a i za drugoga, ma koliko je to bilo teško.
Ponosim se vama koji ste u toku ovog posta otišli u Jasenovac i pružili radost sestrama, Episkopu i ocima tamo, a i našim precima svetim.
Ponosim se vama koji ste prvi put otišli na Kosovo i Metohiju i posetili naš narod, bratstvoi sestrinstvo na našoj Svetoj zemlji.
Ponosim se vama koji se danas (Prvi maj/Velika sreda) ipak niste omrsili i odoleli zamki đavolskoj da stomak stavite iznad duše i tvar iznad Boga.
Ponosim se vama koji ste pobedili lošeg roditelja u sebi.
Ponosim se vama koji ste poslušali dobrog roditelja u sebi.
Ponosim se vama koji ste postali bolji nego što ste bili.
Dobri moji, ja nisam taj koji kaže da se ponosim vama iako jesam veoma ponosan na vas. Ja sam kratkog dana na svetu ovome. Gospod je Taj koji je ponosan na vas i vaše izraze ljubavi koliko god oni mali bili. Bogu su veoma veliki i značajni.
Ne odustajte. To je jedini put da nešto promenimo. I sebe, a i ovaj svet.
Hvala vam što me spominjete u molitvama vašim. Osetim to. Vi mi dajete snagu.
Ponosan sam na vas, deco moja, ma koliko to malo značilo u ovom bezdanu vremena…
Ipak ima nade za nas!
Volim vas…
Ostavite odgovor