Za koga se borimo?! – Otac Predrag
Dok mene nema, moja braća i prijatelji pomažu u borovnicama. To je nešto što nema cenu. Tome nas Bog uči. Ponosan sam i zahvan Bogu što mi je dao šansu da takvim ljudima barem malo nešto doprinesem i što sam deo njihovih života.
A eto i sad, dok objavljujem slike našeg Miljana, ima onih koji to ne razumeju i ne povezuju sa Bogom i verom. Verujem da nije lako, pogotovo tvrdom srcu to razumeti. Ali probajte da razumete koliko je žrtve dato od strane roditelja, prijatelja ali i njega samog da dođe ovde gde je došao. Koliko suza i koliko puta je hteo da odustane. Pao mnogo puta i ostavljen još toliko. Tražio svoj put do Boga i našao ga. I pored padova – ustajao i borio se. Verovao i težio ka boljem.
Miljan kao i svako oko nas je naše dete. Ne možemo ga ostaviti samog. Ni njega ni druge. Biću u uglu svakog koga mi Bog da, ali ću i vas naučiti da budete u uglu i da vama neko stoji. Ma šta god da se desi! I dobro i zlo, tu moramo biti jedni za druge. Potcenjivaće nas drugi, pljuvati, vređati, otežavati – ali nas neće zaustavuti.
Potcenjuju nas i smeju se kad kažemo odakle smo. Rukavice nemamo za trening, ali Bog pošalje glasnike svoje! Naši ljudi iz Montreala su čuli šta se dešava i došli i kupili nam nekoliko pari rukavica da Miljan može trenirati. Zaista je Bog veliki, kako pazi na svoju decu.
Ceo ovaj put je obeležen ljudima koje smo sretali i koji su nas grlili i davali nam snagu. Pa eto odgovora za koga se borimo. Za Oca našeg koji je svakodnevno u uglu našem i za sve one koje nam pošalje u život. Za našu zemlju i za naš narod. Pa kako onda smemo da izgubimo? Kako da se ne borimo? Kako da se ne hvalimo i porazima ali i pobedama? Razumite. Osetite! I videćete nešto što nikad do sad niste videli! Videćete zahvalnost i hrabrost i odgovornost i ljubav i radost u jednom treptaju oka!
Mi smo zaista braća i sestre u Gospodu našem Isusu Hristu.
HRISTOS VASKRSE!
Ostavite odgovor